Problemi sa kukovima kod dece sa cerebralnom paralizom – I deo

Jedno od pitanja koje nam roditelji najčešće postavljaju odnosi se na dislokaciju kukova kod dece sa cerebralnom paralizom. Kako su problemi sa kukovima kod dece sa cerebralnom paralizom postali jedna od glavih pitanja?

Roditelje ovaj problem jako brine, a njihova uznemirenost raste i zbog toga što im uglavnom svi ortopedski hirurzi govore da je njihovo dete siguran kandidat za operaciju kukova.

Problemi sa kukovima – pristup problemu

Dakle, problem dislokacije kukova se, na žalost, predstavlja roditeljima kao problem od prioritetne važnosti, odnosno da će hirurška intervencija njihovom detetu svakako biti neophodna i da je to samo pitanje trenutka, te da je zato neophodno preduzeti neke hitne mere. Na veštački način se roditeljska pažnja usmerava na ovo pitanje i aktivira se dugme za paniku. Usput, sličnu povišenu anksioznost i zabrinutost izazivaju i problemi sa položajem stopala tipa varus ili valgus.

Za rešavanje problema dislokacije kukova roditeljima se predlaže operacija pod nazivom osteotomija. Obično se objašnjava da je ta operacija neophodna iz dva glavna razloga:

  1. Zbog prognoze da će dete ukoliko se ne uradi navedena hirurška intervencija u budućnosti imati bolove u kukovima;
  2. Zbog verovatnoće da nepravilno locirana glava butne kosti (femura) može pritiskati krvne sudove i tako vremenom dovesti do nekroze (odumiranja) tkiva. Odnosno, čak i ukoliko kod deteta nema navedenih simptoma, svakako će biti preporučena operacija kao preventivna mera.Problemi sa kukovma kod dece sa cerebralnom paralizom

Jedini verodostojni dijagnostički pokazatelj da li će dete biti kandidat za operaciju osteotomije je ugao između glave butne kosti i kuka koji se uz pomoć rendgenskog snimka. Međutim, možemo reći da praktično nema deteta sa cerebralnom paralizom koje ima pravilan ugao između glave butne kosti i zgloba, odnosno da prema udžbenicima i utvrđenim dijagnostičkim procedurama svoj deci sa cerebralnom paralizom je potrebna operacija kuka, posebno u slučajevima od 3. do 5. nivoa na GMFCS skali.

Standardni pristup praktično ne predviđa nikakav drugi način korekcije ovog problema i operacija pretstavlja jedini izlaz. Međutim, želeo bih da ukažem da ovakav pristup i stanovnište može biti i pogrešno, ali i da vam pomognem da zamislite neophodne korake koji vam mogu omogućiti da se približite rešavanju ovog problema na neinvazivan način koji podstiče razvoj.

Saznajte više o:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Search

+